AMATERSKI IGRANI FILM - MOJ ŽIVOT

 

 

 

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uz pomoć školskog prijatelja, Bakarić Bore, napravio sam kratki film o sebi. Nije bio smisao praviti dokument o mom životu, nego naprosto uživati u njegovom stvaranju. Sadržaj je bio vrlo jednostavan. Imao sam par snimaka prirode Vukovara, vožnju mopedom, nekoliko porodičnih kadrova, par snimljenih pjesmica i to je bilo dovoljno. Sve je bilo poprilično amaterski, ali u to vrijeme, za mene smrtno ozbiljno i važno.

 

Ambijent u kojem je film snimljen je garaža mog tate. U pitanju je bila silna volja i energija da se to sve realizira! Prenio sam krevet u garažu, stol, gramofon i kasetofon. Postavio sam na zid gitare i plakate mog benda... Zatim, pojačalo, mikrofon i ćup sa ukrasnom biljkom. Brižljivo sam smislio scenarij. Imao sam i knjigu snimanja. Trebalo je računati da u montaži bude što manje sječenja trake. Sječenje i lijepljenje vrpce je bilo vrlo složeno. Originalni zvuk sam izgubio, ali vrlo vjerno originalu, napravio sam novi. Reflektori su bili obične svjetiljke. Za tu priliku, dovoljno dobre da posluže svrsi... Dakako, film sam razvijao sam. To je dosta složen proces koji zahtjeva dosta pedantnosti. Evo, i ovom prilikom ne smijem zaboraviti meni dragog čovjeka, vukovarskog profesora Milana Fabijana, koji me je svemu tome naučio.

 

Budući je za mene bilo tehnički neizvodljivo snimati zvuk i sliku zajedno, te ih kasnije sinkronizirano projicirati, imao sam sljedeći sistem: moj projektor Luč je imao promjenljivu brzinu, pa sam pri projekciji, kao s papučicom gasa u automobilu, lovio sliku uz odgovarajući ton...
Bio je to pretežak zadatak, ali ništa nije nemoguće kada se silno želi. Ustvari, svaka je projekcija bila originalna i neponovljiva. Nikada nisam znao hoću li to izvesti s uspjehom ili ne. Hoće li gledatelji biti zadovoljni onim što vide. Ja sam bio. Ne, da sam volio zvuk i pokretnu sliku na platnu, nego me je čak opijao i topli miris izgorjelog ulja iz motora projektora.

 

Ljubav prema filmu je za mene bio i ostao čarolija...(!)

 

Vukovar, 30.10.2012.